Ultimate magazine theme for WordPress.

Parafiskalni nameti – savremeni naziv za državni reket?

7

Prema podacima Agencije za statistiku više od pola miliona građana Bosne i Hercegovine je nezaposleno, a oko 200 000 zaposlenih osoba prima minimalnu platu koja bi po definiciji trebala osigurati zadovoljavajući životni standard, socijalnu zaštitu, te odgovarajuću naknadu za obavljeni posao. No u praksi je to neizdvodljivo, budući da radnik na minimalacu od 410 KM vrlo teško može osigurati i osnovne životne potrebe.

\r\n

Piše: Kemija Hodžić

\r\n

Zahvaljujući ovim brojkama država BiH se nalazi na vodećoj poziciji  po broju nezaposlenih osoba u Evropi, što bi trebao biti stimulans za otvaranje novih radnih mjesta kao i privlačenje stranih investitora. Koliko je ta činjenica bitna vladajućim političkim garniturama, kao i građanima koji su iste izabrali, najbolje pokazuje podatak koji je 2013. godine objavila Svjetska banka u kojem BiH zauzima 126. mjesto među 185 svjetskih ekonomija po lakoći poslovanja.

\r\n

Da apsurd bude veći, broj fiskalnih i parafiskalnih nameta koje je poslodavac dužan platiti državi se iz godine u godinu povećava, te u 2016. godini opterećenje po zaposleniku iznosi 72,2 %, te upravo zbog enormno visokih doprinosa zapošljavanje radnika predstavlja najskuplji dio vođenja firme. Pored fiskalnih poreza, poslodavac je dužan plaćati i parafiskalne namete, a zbog neefikasnosti birokratskog sistema nemoguće je ustanoviti gdje taj novac odlazi. Naime, parafiskalni nameti predstavljaju različite vrste naknada koje privreda i građani plaćaju za „korištenje dobara od općeg interesa“, a svaki nivo vlasti ima slobodu da nezavisno nameće nove obaveze. Vodeći se zdravim razumom, sasvim je logično da onog trenutka kada nestane novca u budžetu za plaćanje ogromnog birokratskog aparata, uvode se dodatni nameti privredi, pa je tako poslodavac dužan plaćati državi oko 20 parafiskalnih nameta (voda, šuma, rudna bogatstva, članstvo u Vanjskotrgovinskoj komori BiH, takse i slično), a ukoliko to ne učini, 30 krivičnih zakona će ga podsjetiti da kako neko mora finansirati  i neefikasni, glomazni državni aparat.

\r\n

Dakle na osnovu parafiskalnih nameta, poslodavac  je obavezan platiti članarinu po članu 3 i 4 Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine 0,1 % na utvrđenu osnovicu, a vodeći se logikom i zdravim razumom svako pravno lice je primoramo da bude član navedene komore. Također, naknada za „općekorisne funkcije šuma“ se plaća po stopi od 0,07 % na osnovicu koja predstavlja ukupan prihod pravnog lica, što će reći da poslodavac plaća kisik (nije li to jedna od općekorisnih funkcija šuma!?). No to nije kraj apsurdima. Pravno lice je dužno platiti članarinu turističkim zajednicama a visina članarine zavisi od razvijenosti turističkog mjesta u kojem se nalazi sjedište pravnog lica. Dakle, poslodavac koji ostvaruje 1000 KM profita sa sjedištem u Sarajevu će platiti veću naknadu za članarinu turističkim zajednicama, od poslodavca koji ostvaruje 100 000 KM profita sa sjedištem u Lukavcu. I kao šlag na tortu dolazi 150 različitih prijava i obrazaca koje poslodavac mora uredno predati državi na provjeru kako bi mogao poslovati, a propraćeni su Zakonom o administrativnim taksama od čijeg su plaćanja prema članu 13 oslobođeni ni manje ni više jedino institucije BiH, humanitarne organizacije i strana diplomatska i konzularna predstavništva.

\r\n

Vodeći se napisanim, poslodavac je dužan za svaku isplaćenu marku državi plati 72 feninga na osnovu fiskalnih i parafiskalnih obaveza, a sve to da bi se (jedva!) pokrile plate 22 412 osoba koliko ih je zaposleno u državnoj administraciji, budući da se bilo kakvi kokretniji poslovni poduhvati finansiraju od MMF kredita. Dakle, privatne kompanije finansiraju (ne)rad državnih službenika, čemu u prilog ide i činjenica da od 1996. godine do danas nije zatvoren niti jedan ured organa uprave, a mnogo od njih su potpuno nepotrebni i neefikasni.

\r\n

No sve to ne bi bilo toliko strašno da se građani BiH, makar jednom tokom svog života zapitaju gdje ide njihov pošteno zarađeni novac, te traže preuzimanje odgovornosti od onih koje su sami izabrali zbog činjenice da raskalašeno troše sredstva koja su oni zaradili. No koga briga za ekonomski sistem kada su vitalni nacionalni interesi ugroženi!? Hljeba i igara…!