Ultimate magazine theme for WordPress.

Posvećeno profesorima/cama Univerzieta u Tuzli – Zato što ni vama nije stalo! Zato što ste i vi dio tog sistema!

91

Završila sam Filozofski fakultet, odsjek za žurnalistiku. Generacija sam onih rođenih 92′,  i ovaj tekst predstavlja samo mali dio onoga zbog čega se više nikada i ni zašta intelektualno ne želim usavršavat u ovoj državi.

\r\n

Piše: Lela Malićbegović

\r\n

Za četiri godine studiranja i obuke za buduću novinarku, maternji jezik (kako god ga zvali) sam imala samo u prvoj godini. Zato Vas sve molim nemojte zamjeriti novinarima/ka, spikerima/icama sa područja TK koji imaju govornu i/ili gramatičku manu.

\r\n

Za tu godinu sam cca. 20 puta crtala tabelu jednačenja suglasnika po zvučnosti. Gore pomenuti novinari/ke ako kažu poljubca to im zamjerite. To su trebali/e naučiti.

\r\n

Slušala sam kako je pravilno kada neko kaže „dvO“, a ne „dva“. Kako je to njegovo/njeno pravo i kako je to otvoreno „a“ na kraju sloga povezano sa predjelom iz kojeg osoba dolazi. U skraćenoj verziji „dvO“ nije nepravilno. Da ne cjepidlačim, nije bitno šta i kako su nas učili već koliko dugo. U ovom slučaju kratko. Za buduće novinare dva semestra maternjeg jezika su sramota za obrazovni sistem.

\r\n

Niko od nas (studenata) nije tražio više, jer nama je bilo važno da što prije položimo ispite, ispunimo index i dobijemo diplomu. Ono što je problem – zašto Vama dragi moji profesori nije bilo stalo da imamo više časova matrenjeg jezika? Zašto nas niste bodrili i tjerali da tražimo više?

\r\n

Pored maternjeg jezika, tu je i strani jezik. Budući novinari/ke obučeni i naučeni na UNTZ znaju engleski jezik onoliko koliko su ga naučili u osnovnoj i srednjoj školi. Na fakultetu smo imali engleski jezik pola godine. Jedan semestar i to smo kao pravi pačići krenuli od početka. Od brojeva. Ne lažem vam, jer se sjećam da sam zakovala kad sam izašla pred tablu i trebala napisati broj 14 na engleskom jeziku.

\r\n

Jedan strani jezik (ne morate me podržavati ali se morate složiti da nam engleski više i nije strani jezik), jedan semestar za buduće profesionalne novinare i novinarke!?\r\nNapomena: Engleski jeziko smo imali kao izborni predmet na trećoj i četvrtoj godini kada smo mogli birati između engleskog jezika i stručnih premeta iz oblasti komuniciranja.

\r\n

Stara poznata je da smo mi, studenti, lijeni ali zašto nas Vi, profesori, ne motiviraste da tražimo još?

\r\n

Možda prve dvije stavke nisu bile do Vas, ali zašto se niko nije suprotstavio ideji Mesdžida u visokoobrazovnoj instituciji koja se nalazi cca. 50 metara od džamije. Nemojte lično shvatati i odma me linčovati po onoj osnovi kako vrijeđam Vaše vjersko pravo. Čak naprotiv, ali smatram da je na fakultetu mjesto istraživanju i nauci. Profesori i profesorice, fakultet i zgrada Univerziteta je Vaše radno mjesto, ono za šta ste se i sami godinama šklovali i usavršavali. Ona ustanova koja predstavlja ono što Vi jeste – naučnici, doktori svojih oblasti, profesori, a ne zamjetih da se neko od Vas za moje četiri godine školovanja u toj viskoobrazovnoj ustanovi trznuo da od  učionice za mesdžid napravi prostor za naučno istraživački rad. Prostotr u kome će pripadnici svih religija, zajedno sa nama ateistima, udruženim snagama, koristeći intelektualne kapacitete smišljati nove ideje iz najrazličitijih oblasti nauke.

\r\n

Kako je moguće da na čelu najviše obrazovne institucije bude osoba koja nije kompetentna za posao koji obavlja. Dozvolili ste da Vas vodi i predstavlja od milja nazvan -Gargamel. Nekoliko puta na predavanjima su se pojedinci trzali govoreći kako Gargamel (prof. Enver Halilović) ne obavlja svoju funkciju kako treba. Pola sata, sat, pa nekad i više smo slušali kako je u obrazovni sistem upao virus koji ga izjeda. Kako na fakultetima vladaju podobni, a ne sposobni. No, opet ne zamjetih da se neko od ovih samoprozvanih sposobnih trznuo pa ispričao priču šta sve ne valja. Ne primjetih da iskoristiše svoja imena i stečene titule da javno prozovu odgovorne za „virus“.

\r\n

Taj Gargamel mi je predavao Političku filozofiju. Uredno sam ujutro u 8 sati dolazila slušam osobu koja je na čelu najviše obrazovne institucije kako mi sa Wikipedije čita lekcije. Nikada nije definirao literaturu potrebnu za polaganje ispita. Naknadno sam shvatila i zbog čega.\r\nNije dozvoljavao mobilne telefone na stolu, za laptope se niko nije usudio ni pitati. Mislim nema veze što u razvijenim zemljama djeca u osnovnim školama koriste pametne ploče, a ne table; a što na univerzitetima širom svijeta savršeno normalno studenti predavanja kucaju na laptopu. Svidjelo se to ili ne nekim starijim generacijama, ali tehnologija je postala sastavni dio svakog segmenta našeg života. To odsjek za žurnalistiku u Tuzli još uvijek ne zna, jer vodeći čovjek UNTZ-a je strašno isprepadan da ga neko neće snimiti, pa je korištenje tehnologije sveo na minimum. Da pomenem da se na univerzitetima u svijetu predavanja savršeno snimaju i kompariraju. Da ne kažem da se profesori konstantno propituju i ispituju te savršeno legitimno diskutuju sa studentima o najrazličitijim pitanjima. Međutim, najpametija glava tuzlanskog univerziteta željela je svo svoje znaje za sebe, pa nismo smjeli biti primjećeni tokom predavanja.

\r\n

Profesori i profesorice Vi vjerovatno imate više informacija o Vašem, nekadašnjem, vodećem čovjeku, ali Vam se sviđao kao takav, jer ni Vi niste morali biti bolji.

\r\n

Za Brku (prof. Adib Đozić) ste već sigurno čuli. Sve generacije kojima je predavao su zapamtile barem onu njegovu da smo mi, žene, djevojke, citiram: „Buduće maaajkeee“ i kako je to ono o čemu trebamo razmišljati. Pametan će shvatiti šta je Brko htio reći.\r\nPričao je kako nas ima koji smo: anomije društva, bezlični, djeca bez identiteta…. Svi i svako znaju i zna šta i kako on predaje, ali eto sve pametne glave univerziteta ne nađoše rješenje kako da pokrenu proceduru da takva osoba bude sklonjena sa mjesta javnog predavača.\r\n\r\nKada sabereš dobiješ da je jedan podoban sposobniji od Vas deset sposobnih.\r\nNe pominjite mi kako je Njih više. Imenujte ih, dajte im lice, izvedite ih iz sjene – evo ja Vas jesam.