Ultimate magazine theme for WordPress.

Nisam hejter Tita mi

20

Što više razmišljam o sranju, izvinjavam se, stanju u državi sve više sebi podcrtavam ono da sam dežurni hejter sveg bosanskohercegovackog. Ali nije tako. Tita mi nije.

\r\n

Piše: Lela Malićbegović

\r\n

Evo priznajem da sam kao malo dijete plakala kad nam je na svjetskom prvenstvu u nogometu, održanom u Brazilu, zbog offsidea (koji nije postojao) poništen čist gol Džeke. Jer *ebi ga sudija to je stvarno bilo tebi na dušu. Od onog gola u 97 minuti koji su nam Španci u baražu „zabili“, ne slušam više ni špansku muziku i svaki put iz dna duše navijam da u svemu izgube. I to ide sudija tebi na dušu.

\r\n

Pa onda kad smo pod vodstvom jednog jedinog Ace Petrovića u košarci prokockali 20-tak poena prednosti. I tad sam plakala, a *ebi ga bilo je do nas.

\r\n

I traje to tako godinama. Ubi euforija u kući. Pripreme za utakmicu traju cijeli dan. Pravi se posebna večera. Kupe se grickalice. Ohladi piće. Ne možeš Zmajeve pratit suhog grla, a valja po koji put i na sudiju zagalamit. “Dodaj!”, “Pa daj mu loptu!”, “Pruži!”, “Eno Lulića sam!”, “Pucaj!” i po ko zna koji put, lopta za malo pored gola. Jebi ga, biće bolje. Nemamo mi te, kako se kaže, sportske sreće. Ko zapeta puška čekam tu utakmicu, to zajedništvo i navijanje i onda Spahić kao najiskusniji igrač zbog neke gluposti dobije crveni karton. I ode i ta utakmica u Honduras. Najgore od svega je što smo imali šanse. Stvarno jesmo.

\r\n

Shvatam ja vas i sve vaše ljutnje usmjerene ka meni. Znam ja da se mi moramo boriti dupo bolje da bi šanse doveli na egal. Nećemo mi dobiti prvenstvo bez dobijene utakmice- to je portugalska sreća. Mi da bi dobili prvenstvo moramo dobiti svaku utakmicu. Plus onu u polufinalu sa 3 gola razlike. I možemo mi to. Imamo te srčane momke. Vi kažete momke koji su prolili krv na terenu, ja sam za onu da su ostavili dušu na travi. Imamo znanje, imamo snagu, volju, želju ali nemamo strpljenje, profesionalizam i kulturu. Nisam vjerovala da ću ovo ikada reći, ali su nam navijači postali kulturniji od igrača. Dočekamo svakog protivnika bez zvižduka, kako i dolikuje. Pjeva se, navija. Nema transparenata.  Ako su nama Grci zviždali na himnu, mi ne moramo. Ako su nama Grci napisali transparente,  mi ne moramo. Neka Grci u svijetu budu krkani, primitivci i šampioni u provociranju protivnika, a Džeko neka bude gospodin. Neka Džeko bude Luis Figo, a ne Papadopoulus. Ali ne može. Jednostavno su i Džeko i Papadopoulus obični balkanci koji bi najrađe protivnika nabili bokserom jer ga je ovaj drugi iznervirao.

\r\n

Za*ebi što ćeš saigrače i reprezentaciju ostaviti bez jednog igrača, što znaš da imaš već jedan karton, što si kapiten, uzor i primjer od tebe je jače sve to, i ti jednostavno moraš da reaguješ. Na kraju balade, najveće ime sportskih komentatora nakon svega toga opiše Džeku kao sjajnog i nađe milijardu opravdanja za takvo ponašanje. Pokušala sam naći, ali je čika Baho izbrisao taj status. Nema veze.  Složit ćemo se da se ne slažemo oko tog trenutka.\r\nSavez. Pored svih onih detalja iznesenih u nedavnom prilogu na emisiji Mreža, Savezu nikako neću prešutiti što jedan npr. Misimović nije imao ispraćaj, oproštajnu utakmicu. Što jedan Hasagić, uprkos što nam je svima trenirao živce driblanjem u šesnaestercu, nije imao ispraćaj.

\r\n

Zanemarit ću vam čistu, pravu, pravcatu krađu novca, ali da znate da nema tog zatvora koji možete odslužiti u zamjenu za ignorisanje ljudi koji su igrali za reperezentaciju.

\r\n

Svi vi, ne znam sjećate li se mlade košarkaške reprezentacije? Musa, Sikiraš, Čampara, Čerkezović …. Mladi koji su, trenirajući u povuci-potegni uslovima, postali prvaci. Mali Musa u punoj dvorani, koja mu zviždi, bruji mu u ušima, nikad u sličnoj situaciji nije bio, ali hladan k’o špricer pogađa. Nakon određene sudijske odluke, taj isti mladi Musa kome adrenalin ispunjava svaku ćeliju u tijelu, prilazi sudiji sa rukama na leđima i razgovorom rješava sve. Musa haman nije bio u tom stadionskom grotlu koje te obuzme i moraš da reaguješ.

\r\n

Dočekali smo ih u Sarajevu kako i dolikuje prvacima, samo saznasmo li šta prvaci dobiše od Saveza? Od države?

\r\n

Zaigrao je Musa i u A reprezentaciji koja je, tad,  izgledala kao da se sabrala po cesti. Ali ne valja Musa. Mlad je on. Premlad. Nije Musa vježbao šut dok su mu granate letile iznad glave, pa ne zna on šta je prava košarka. Opsova Musa mater Mirzi, a Mirza isfrustriran nečim drugim održa lekciju o tome kako se ne ponaša jedan kapiten i stariji kolega. Znam, snimili su video kao sve uredu među kolegama. Neka bude.

\r\n

Ja bih samo da ovi stariji, iskusniji, koji su prošli sito i rešeto pokušaju da mladi ne budu više Pepeljuge koje osvoje prvenstvo, a ne znaju da li će im Savez uplatiti smještaj.

\r\n

Ne znam jeste li zaboravili, koliko već puta, zlatne paraolimpijce. Samo oni znaju kako i gdje  treniraju i kako odu na prvenstva. Zadnjih godina samo oni znaju i kako igraju, jer naša državna televizija ne nalazi za shodno da nam prenosi te mečeve.Valjda će ga biti da im ne plaćamo dovoljno onu pretplatu. Ne znam. Ni ne bunimo se previše.

\r\n

Samo da kažem da sam zadnju finalnu utakmicu paraolimpijaca gledala na RTRS, suprotoj svoj bh. logici. Stara narodna kaže gdje prestaje logika tu počinje Bosna i Hercegovina.