Ultimate magazine theme for WordPress.

Kako smo sistematski uništeni od idiota!?

23

Prvi dio

\r\n

„Što se ne počneš baviti kriminalom Bog ti pamet dao, šta će ti novinarstvo, znaš da tu hljeba nema?!“ postavljam sebi isto pitanje, svaki put kada uočim ružnu njušku Kristijana Golubovića na malom ekranu. Ustvari, kad malo bolje razmislim, velika je vjerovatnoća da intelektualac u ovoj državi postati neću, budući da mi nedostaje onaj urođeni poltronski gen koji se aktivira svaki put kada se pojavi prilika za stacioniranje uvažene stražnjice u udobnu kožnu fotelju finansiranu novcem poreskih obveznika. Prosto ne mogu klimati glavom, glumiti altruistu, pacifistu, demagoga i diplomatu, čak iako bi to dovelo do naglog skoka na mediokritetskoj ljestvici poslovnog uspjeha. Ali za bavljenje kriminalnim poslovima koliko ja vidim, ništa mi ne fali. Samo je dobra volja bitna, a za ostalo ćemo se već dogovoriti!

\r\n

Piše: Kemija Hodžić

\r\n

Sretoh tako prije par dana prijateljicu Ninu, magistricu farmacije koja je cijeli svoj život čitala, proučavala, istraživala, učila, komunicirala i usavršavala svoje socijalne vještine, da bi danas, sa nepune tri decenije svog života radila na trafici za platu od 300 KM i prodavala Zippo upaljače Ludom Mišku, prijatelju iz srednje škole koji je tek u sedamnaestoj godini naučio da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine. Miško već godinama dila drogu a čak i ptice na grani znaju da je pun k’o brod zahvaljujući kriminalu. U zatvoru se pojavljuje isključivo kada ga pijanog privedu na triježnjenje i to šalju specijalni tim, budući da je okružen „svojim zaštitarima“ koji ga čuvaju kao što je Marija Fjodorova čuvala Faberžeovo jaje. Dakle, nije li lakše postati kriminalac nego intelektualac?  I šta mislite kome se građani voljenog mi grada više dive? Nini koja je dvadeset godina učila da bi pošteno zaradila bijednih 300 KM i prebirala pfeningne po novčaniku kako bi se vratila kući, ili Mišku koji ne zna nabrojati strane svijeta ali uredno, sa izbačenom miškom i Roleksom paradira sa novim, crnim Mercedesom E klase dok mu policajci orgazmično mašu? Možda Miško i nije tolika budala..

\r\n

Znate li vi Debelog Makija!? Jeste, da, onog što je lež’o u Zenici par godina zbog ubistva! E pa dragi moji, danas je to gospodin kome je država Bosna i Hercegovina, na čelu sa mnogo inteligentnim političarima, dala direktorsku poziciju u jednoj od uspješnijih firmi kojima raspolaže. A jeste li čuli za Krajišnika, Plavšićku i Karadžića? Jeste, da, osuđeni ratni zločinci kome je Narodna skupština RS – a dala priznanja budući da su „istaknuti“ pojedinci.

\r\n

 Što se mene tiče, da su se malo više „isticali“ od nas ništa ostalo ne bi (al’ bukvalno!). I gdje je tu logika dragi moji? Šta ja radim u novinarstvu i zašto pišem sve ovo, kada se vama  akademska zajednico, političari i policajci živo jebe za sve ovo (neću više psovati, obećavam!).

\r\n

I na kraju, nisu problem ove političke besmislice u BiH za održavanje zdravog razuma, nego očito neka fabrička greška nas pojedinaca koji konstantno tapkamo u mjestu dok kriminalci sa dosijeom debljim od Gorbačove autobiografije voze Mercedese.

\r\n

I da, gospodo milicajci, vi uniformisani službenici države Bosne i Hercegovine, znate li da ste položili zakletvu u kojoj se obavezujete da ćete časno i pošteno održavati mir i sigurnost, te provoditi zakon u ime države na nekom određenom položaju?! Znate li gospodo milicajci da vam gradom hodaju kriminalci koji vašoj djeci prodaju drogu, manijaci koji u alkoholiziranom stanju upravljaju motornim vozilima, ubice i dileri oružja? Znate li da vam svaki građanin Tuzlanskog kantona umije nabrojati barem deset takvih osoba, dok vi sve nijemo  posmatrate i ništa ne činite?! Znate li gospodine milicajac koji postavljate pitanje „Kol’ko puta ćeš nazvati da to prijaviš, šta sad ja da radim?“ da Vam je dužnost da kažete svoje ime i prezime meni, poreskom obvezniku koji Vas plaća? Ili Vi, gospodine Mali Pindavi milicajac, znate li da Vam je dužnost da hvatate pijane budale za volanom kojih je voljeni mi grad pun vikendom? Znate li, Mali Pindavi milicajac, da niste položili zakletvu kako biste kucali vlasnicima stanova na vrata i propitivali ih koliko su alkohola popili zahvaljujući Napoleonovom kompleksu (očito!), nego da biste ih upozorili da smanje muziku? Znate li gospodo milicajci kako treba da se ponašate, kad treba da se ponašate i koju zakletvu ste položili? – E pa sve dok ne budete znali, Miško će vozati Mercedes, Nina prodavati cigare, djeca će ginuti na semaforima i umirati od predoziranja, a Biljana Plavšić će biti istaknuti član našeg društva!

\r\n

Svi likovi i događaji u ovoj priči su izmišljeni, plod autorove mašte, a svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna (al’ malo sutra!).