Ultimate magazine theme for WordPress.

Propast Srebrenice na krilima bošnjačkih junaka

48

Srebrenica. Grad koji živi samo jedan dan u godini. Grad bez mesare, pekare, trafike, vodstva i ljudi. Grad u koji bošnjački politički lideri dolaze isključivo kada žele prikupiti jeftine političke poene, a u međuvremenu je prepušten spodobama poput Hakije Meholjića koji umjesto da čuva ovce (za što je možda jedino i sposoban) sjedi u odborničkim stolicama SO Srebrenica ispred SDP–a.

Piše: Kemija Hodžić

Sjećate li se gospodo Lokalnih izbora 2016. godine kada ste ronili suze i dušebrižnički patili za Bošnjacima u Srebrenici koje će u naredne četiri godine voditi Mladen Grujičić? Pobogu, kako je moguće da su bošnjačke političke elite prepustile Srbima pobjedu u gradu u kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima!? Par dana nakon izbora Srebrenica je ličila na grad/varoš zahvaljujući novinarima koji su se okupili da prenesu tugu i zabrinutost građana Srebrenice čijim ulicama paradiraju četnici sa kokardama na glavi, a i novoizabrani načelnik im je takav. No kako to obično biva u voljenoj nam domovini – tresla se gora, rodio se miš.

Doktor, novinar, političar, Emir Suljagić, čiji je ego veći od Kilimandžara, iskoristi datu situaciju da riješi privatne sukobe pa za lošu predizbornu kampanju optuži Durakovića, jer je pobogu par dana prije izbora lovio divlje veprove, pa umjesto ozbiljne, argumentovane analize osobe koja se poziva na Srebrenicu svaki put kada mu zafali podrška dobijemo maliciozne komentare kakve ne izgovaraju ni bubuljičavi tinejdžeri. Da situacija bude gora no što jeste pobrinuo se načelnik Opštine Ilidža Senaid Memić koji je na zvaničnoj opštinskoj stranici objavio pismo u kojem se obračunava sa Emirom Suljagićem, i opet umjesto argumenata dobijemo nekakvu lakrdiju propraćenu onim „jadan ne bio“ i „sikterisati“ – no navedeni uredno okači bijeli cvijet (simbol srebreničkog stradanja) svaki put kada želi sebe predstaviti kao velikog zaštitnika Srebrenice i njenih povratnika, te kada su mu potrebni politički poeni, a sudeći po njegovom imovinskom kartonu, to mu se itekako isplati. No šlag na torti je ona izjava voljenog nam predsjednika Bakira Izetbegovića da je Opština Centar važnija od desetak drugih opština čime jasno pokazuje svoju zabrinutost zbog gubitka Srebrenice.

Danas više niko ne spominje Mladena Grujičića, četnike koji su se šetkali Srebrenicom sa kokardama na glavi uz pjesmu „Oj Kosovo, Kosovo“, niti se javnost pita šta je načelnik Srebrenice do sada učinio da poboljša život građana! Umjesto propitivanja rada Mladena Grujičića, kojeg su isti oni mediji koji su danima izvještavali o njegovoj skandaloznoj pobjedi potpuno zaboravili, bošnjački politički lideri vode međustranačke ratove.

Potpredsjednik Republike Srpske, Ramiz Salkić se više brine da nanu Fatu Orlović proglasi neuračunljivom, nego za opstanak Bošnjaka u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, pa umjesto argumenata nudi nekakva nakaradna, emotivna javna pisma i demantije koji se svode na „Trla baba lan da joj prođe dan – BIO SAM BORAC, kme, kme, kme, ja sam dobar čovjek, kme, kme, kme“ pokušavajući time da zaštiti poziciju na kojoj se nalazi u čemu ga je podržala i SDA koja je poistovjetila Ramiza Salkića sa svim Bošnjacima u RS. Emir Suljagić tvitovima vodi rat sa neistomišljenicima a Srebrenica mu ovih dana očito nije zanimljiva. I na kraju, Sadik Ahmetović (kabadahija stav!), isključeni član SDA, današnji mrzitelj iste, smatra da u entitetu Republika Srpska treba postojati probosanski blok, ali mnogo jači od dosadašnjeg, no ne čini ništa da bi nešto promijenio po tom pitanju.

Svi ti silni bošnjački političari koji obnašaju itekako ozbiljne funkcije su krivi što se Srebrenica danas nalazi na margini – bez pekare, mesnice, trafike i bez ljudi. Za građane koji su prije dvadesetak godina preživjeli genocid imam opravdanje zašto ih doživljavaju kao zaštitnike, no pitam se koje je njihovo opravdanje što su to povjerenje iznevjerili, što su bahati, nesposobni i nekulturni!?

I ozbiljno sam zabrinuta za zdravlje Mladena Grujičića budući da osim par tekstova u Blicu, čovjeka nigdje nema!