Neko je davno skontao a Garašanin prvi objavio – Bosnu možeš uništiti samo ukoliko bosancima oduzmeš identitet.

Piše: Danijel Senkić

Nije mnogo vremena trebalo da se u toj namjeri uspije. Namjeri režiranoj preko Drine i Save, potpomognutoj uvijek prisutnim kvislinzima iz Bosne koji su za sitnošićarski interes prodavali „vjeru za večeru“.

Situacija nije ništa drugačija ni danas.

Bosna (ovaj naziv jedino koristim jer je Bosna izvorno ime naše Domovine) je najstarija uređena državna zajednica na Balkanu. Istorijski fakti to svakako dokazuju, ali ih ne izučavamo jer nije u interesu projektu potpunog gubitka identiteta, a na kraju i brisanja granica ove zemlje. Bosna je zemlja koja je jedina pružala istinski otpor turskom okupatoru. Dok su Srbi rađali sultane, Husein kapetan Gradaščević je vodio Bosanski pokret otpora protiv okupatora. Isti taj okupator je lojalne prekodrinske srbe nagrađivao titulama i slao ih u Bosnu da provode zulum, dok je bosance ugnjetavao i na kraju trovanjem smirivao. Tada je urađeno pola posla – danas potomci tih prekodrinskih srba vladaju Bosnom i dodatno joj ubijaju identitet.

Nakon Načertanija i preporuke da se kod „pravoslavnih bošnjana“ budi srpska nacionalna svijest a kod “rimokatoličkih bošnjana“ budi hrvatska nacionalna svijest, te kod „muhamedanskih bošnjana“ produbljuje zbunjenost i pojačava ugnjetavanje istih kako bi se priklanjali na neku od dvije strane, uslijedila je Austrougarska, koja je dodatno začinila razdor dodajući imenu Bosna i prezime Hercegovina. Hercegovina u kojoj se nalaze bosanski stećci, u kojoj su stolovali bosanski kraljevi… dakle, bosanska pokrajina ništa drugačija od Krajine, Semberije, Posavine…

Ovu navedenu nepravdu možda je na vrijeme mogao ispraviti Tito, ali je i on napravio veliki korak ka razdoru Bosne jačajući srpski i hrvatski nacionalizam do te mjere da je muslimane tjerao da se opredjele na jednu od te dvije strane.

I konačno, Bosna nakon raspada SFRJ kreće u svoju samostalnost i vraćanje identiteta. Ali nejse.

Konačni udarac ubijanju bosanskog identiteta zadaje Bošnjački kongres koji 1993. godine skrnavi slavnu bosansku istoriju te prefiks „Bošnjak“ (što je vijekovima bio stari naziv za pripadnika bosanske nacije bez obzira na vjersku pripadnost) lijepi samo uz muslimane, čime dodatno cementira snagu srpskog i hrvatskog nacionalizma u Bosni i jača njihove separatističke nakane.

Zabrinjavajuća je činjenica da su na popisu stanovništva 2013. godine, najveću kampanju protiv izjašnjavanja građana kao „Bosanac“ upravo vodile bošnjačke organizacije, ubjeđujući nas da Bosanac ne može biti nacija, nego kukuruz, konj ili pas.

Dakle, Bosna je zemlja u odumiranju zahvaljujući neprirodnim, nametnutim i izmišljenim etnijama. Bosnu jedu bosanci iznutra, dok džojstik kojim se njima upravlja drže vijekovima obučavani eksperti angažovani na projektu okupacije naše zemlje. Taj džojstik upravlja nepismenim osobama – toliko nepismenim da su ih vrlo lako mogli ubjediti da su pripadnici nekakvih naroda kojima genetski nisu ni slični. Taj džojstik upravlja i Bošnjakom 93, jer je njegova glava u Bosnu stigla iz Užica preko Ade Ciganlije.

Ali taj džojstik ne može da upravlja dobrim ali vrlo tihim dijelom bosanaca koji moraju da shvate da je krajnje vrijeme da udare pesnicom u šta treba – dok nisu došli u situaciju da se nalaze sa jedne od strana linije zacrtane u Karađorđevu.