Nakon što je jučer američki predsjednik Joes Biden objavio prvu fotografiju iz svemira snimljenu NASA-inim novim teleskopom, američka svemirska agencija sinoć je objavila čitav niz dosad neviđenih slika dubokog svemira.

Zapanjujuće slike “zvjezdanog dječje sobe” i “kozmičkog plesa” snimljene su pomoću novog NASA-inog svemirskog teleskopa vrijednog 10 milijardi dolara.

Dvije slike, kao i druge, predstavljene su svijetu u utorak kako bi se označila spremnost zvjezdarnice James Webb za početak naučnih operacija.

Postrojenje je proteklih šest mjeseci od lansiranja provelo na testiranju.

Gledan kao nasljednik poznatog Hubble teleskopa, očekuje se da će Webb biti dominantna alatka za otkrivanje barem sljedećih 20 godina.

Nova zvjezdarnica zajednički je projekt američke, evropske i kanadske svemirske agencije – s NASA-om na čelu.

Webb je posebno podešen da vidi nebo u infracrvenom zračenju – to je svjetlost na dužim valnim dužinama od onih koje naše oči mogu vidjeti.

To će mu dati mogućnost da gleda dublje u svemir od svog prethodnika i, kao posljedicu, otkriva događaje koji su se dogodili dalje u prošlosti – prije više od 13,5 milijardi godina.

Astronomi će također koristiti njegove naprednije tehnologije za proučavanje atmosfere planeta u našoj galaksiji Mliječni put u nadi da će se moći otkriti znakovi života.

Početna serija slika bila je samo proba onoga što će uslijediti, rekla je prof Gillian Wright, britanska istraživačica koja je suglavni istraživač na jednom od četiri Webbova infracrvena instrumenta.

“Kad god pogledate nebo na novi način, vidite stvari koje niste očekivali. Činjenica da su ovi novi podaci tako dobri, da su tako dobre kvalitete, da su dobiveni u samo nekoliko sati promatranja – to vam govori da otkrića samo stoje vani i čekaju da budu napravljena, ” direktor UK Astronomy Technology Center rekao je za BBC News.

Maglica Carina bila je klasična meta Hubbleovog teleskopa – Webbovog prethodnika – iako u ovoj Webbovoj verziji imamo vrlo drugačiji prikaz. Carina je jedna od najvećih i najsvjetlijih maglica na nebu, udaljena otprilike 7.600 svjetlosnih godina od Zemlje. Maglice su zvjezdani rasadnici. Oni su masivni oblaci plina i prašine u kojima nastaju nove zvijezde. Osim na ovoj Webbovoj slici, ne vidimo samo zvijezde – naše oči privlače sav taj plin i prašina. Astronomi ovdje govore o “kozmičkom grebenu” ili “kozmičkoj litici” – svojevrsnoj širokoj granici između prašine u donjoj polovici i plina u gornjoj polovici. Jedan od Webbovih ključnih znanstvenih ciljeva je proučavanje nastajanja zvijezda, a Carina je izvrsno mjesto za to.

SMACS 0723 je ogroman klaster galaksija. Astronomima je poznata kao “gravitacijska leća” jer masa klastera savija i povećava svjetlost objekata koji su mnogo udaljeniji. Posvuda vidite strukturu nalik crvenom luku – to je nešto – galaksija – daleko u daljini i daleko dalje u vremenu. Svjetlu u nekim od tih lukova trebalo je više od 13 milijardi godina da dođe do nas. I evo pomalo bizarne stvari – neki od tih lukova s ​​obje strane slike zapravo su isti objekt. Njihovo svjetlo je savijeno kroz SMACS 0723 na više od jednog puta.

Vidjeli ste verzije ovoga u onim knjigama na stoliću za kavu sa zapanjujućim Hubble slikama. Južni prsten, ili maglica “Osam praska”, ogromna je sfera plina i prašine koja se širi i koju je osvijetlila umiruća zvijezda u središtu. Kako zvijezde stare, mijenjaju način na koji stvaraju energiju i izbacuju svoje vanjske slojeve. A onda, kada se zvijezda ponovno jako zagrije, ona energizira sav taj materijal koji je prethodno odbacila. Južni prsten ima promjer od gotovo pola svjetlosne godine i nalazi se oko 2000 svjetlosnih godina od Zemlje. Ova vrsta strukture naziva se “planetarna maglica”, ali zapravo nema nikakve veze s planetima. To je pogrešan naziv iz ranih dana teleskopa kada nisu imali rezoluciju kakvu danas imaju. Kao što Webb želi vidjeti kako se zvijezde rađaju, želi vidjeti i kako umiru.

Udaljen oko 290 milijuna svjetlosnih godina, Stephanov kvintet nalazi se u zviježđu Pegaz. Poznata je po tome što je prva kompaktna grupa galaksija ikada otkrivena. Četiri od pet galaksija unutar kvinteta su zaključane u kozmičkom plesu ponovljenih bliskih susreta. Ova Webbova slika na prvi pogled ne izgleda toliko drugačije od Hubbleove verzije, ali infracrvena osjetljivost novog teleskopa izvući će različite značajke koje astronomi mogu proučavati. I to je bila velika nada – da ćemo Webba raditi zajedno s Hubbleom. Imaju različite snage i mogućnost usporedbe i kontrasta znanstvenicima će dati novu dimenziju njihovim studijama. Ne znamo koliko će još Hubble raditi. Star je 32 godine i sklon je tehničkim greškama. Ali dužnosnici NASA-e koji su zaduženi za starog ratnog konja upravo su predali petogodišnji proračunski plan. Držite fige.

Ovo nije lijepa slika. Ovo je spektar. Otprilike polovica onoga što će Webb raditi je spektroskopija. To uključuje dijeljenje svjetla u njegove sastavne “boje” kako bi se otkrilo nešto o svojstvima mete – od čega je napravljena, koliko se brzo kreće, koliko je vruća itd. Ovo je spektar dobiven za atmosferu WASP-96b, divovskog planeta izvan našeg Sunčevog sustava, oko 1150 svjetlosnih godina od Zemlje. WASP-96b je pomalo poput Jupitera; ima veliki plinoviti omotač. A Webb se može identificirati sa zapanjujućom preciznošću molekula u atmosferi. Vidite jasne oznake za vodenu paru. WASP-96b nije prava vrsta planeta za život; preblizu je matične zvijezde i stoga prevruće. Ali Webb će tražiti planete s atmosferom sličnim Zemljinoj. Kada se to dogodi, pitat ćemo se: mogu li ti planeti biti nastanjivi?

Ove prve slike svemirskog teleskopa James Webb su zapanjujuće. Odvojite trenutak da ih pogledate i detalji će početi nazirati – ti sićušni bljeskovi svjetlosti su galaksije koje sadrže trilione zvijezda.

Sama količina informacija koju svaka slika sadrži je vrtoglava. Ali ova riznica dolazi nakon samo nekoliko dana promatranja, a do sada je teleskop pogledao samo mali djelić neba. Webb će hvatati kozmos sljedećih 20 godina.

Postoji kontrolna lista otkrića koja se astronomi nadaju označiti – od viđenja prvih zvijezda koje su zasjale do pronalaženja nastanjivih planeta izvan našeg Sunčevog sustava.

Ali ono što naučnike najviše oduševljava su otkrića o kojima nisu ni sanjali.

Dobitnik NASA-ine Nobelove nagrade dr. John Mather radio je na projektu Webb od 1995. On je viši projektni naučnik i morao je argumentirati slučaj teleskopa tokom perioda kada su prekoračenja budžeta i tehnička kašnjenja gotovo rezultirali otkazivanjem.

“Oduševljen sam i osjećam olakšanje, jer, znate, kada započnete nešto ovako veliko, uvijek postoji mogućnost da ne uspije. Uspjelo je. Tako smo ponosni”, rekao je kad je vidio prve slike.

Ključni partneri na projektu Webb su evropska i kanadska svemirska agencija. Jedan od evropskih doprinosa bila je raketa koja je 25. decembra lansirala teleskop u orbitu. Učinio je to s takvom točnošću da je Webbu uštedio gorivo koje bi trebalo omogućiti da radi dva desetljeća.

“Bio je to božićni dar rakete Ariane čovječanstvu”, rekao je glavni direktor Ese Josef Aschbacher, “sigurno postavljajući Webb u orbitu i produljujući mu vijek vjerojatno za 10 godina.

“I to je još jednom pokazalo povjerenje koje Nasa daje Esi. Evropa je američki međunarodni partner broj jedan”, rekao je za BBC News.