U srijedu je u prostorijama Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu održana prezentacija prve knjige „Logori i druga mjesta zatočenja za vrijeme rata u BiH 1992 – 1996. godine“, čiji izdavači su udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH iz Sarajeva i Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banja Luke.
U knjizi su dokumentovana 322 logora i druga zatočenička objekta u 15 opština i to: Bosanski Novi, Bosanski Šamac, Bugojno, Brčko, Čapljina, Doboj, Fojnica, Konjic, Sanski Most, Rogatica, Stolac, Mostar, Ljubuški, Velika Kladuša i Zenica. Prema podacima iz više izvora, uključujući evidencije udruženja logoraša, publikacije, knjige i medijske izvještaje, od početka 1992. do sredine 1996. funkcionisalo je oko 1.500 logora i drugih zatočeničkih objekata, od 24 sata do nekoliko godina.
Urednica publikacije Kemija Hodžić je rekla da su za zatočavanje korišteni predratni zatvori, prostorije za pritvor, kancelarije stanica javne bezbjednosti, SUP-a, Teritorijalne odbrane, barake JNA, hangari, skladišta, hoteli, moteli, robne kuće, saloni namještaja, restorani, fabrike, autobuske stanice, garaže, teretni vagoni, domovi JNA, vojni šator, rasadnici, sušionice, zemunice, osnovne škole, gimnazije, srednjoškolski centri, sportske dvorane, domovi kulture, fakulteti, studentski domovi, domovi zdravlja, bolnice, vojne ambulante, nogometni i rukometni stadioni, mrtvačnica na gradskom groblju Sutina, diskoteka, Rudnik uglja (Stanari), zadružni domovi, slastičarnice, privatne kuće, podrumi, štale, dvorišta, sela (Ševarlije, Gornji Pridjel, Sjenina u Doboju), šupe i drugi prostori i objekti koji nisu imali ni minimalne uslove za boravak osoba lišenih slobode i ratnih zarobljenika.
Ona je dalje dodala da je „terenskim istraživanjem dokumentovano da gotovo ne postoji zatočenički objekat u kojem zatočenici nisu izlagani nekoj vrsti fizičkog zlostavljanja. Zbog toga je terensko istraživanje jako bitno i jako je bitno da to uradimo u što skorijem roku jer je sve manje svjedoka koji mogu ispričati ove priče kako bi se istina zabilježila“.
Istraživačica Zlatica Gruhonjić je navela kako knjiga obiluje velikim brojem primjera nečovječnog postupanja, te je prilikom prezentacije ukazala na niz tih primjera iz logora širom BiH.
Jedan od panelista, historičar Dragan Markovina je rekao: „Ništa neće dovesti do katarze u ovom društvu (…) ali dovest će do toga da se nešto neće moći negirati i da će, nadam se nekad u budućnosti, možda ovo biti dio barem pomoćnih udžbenika, u najmanju ruku na fakultetima“.
Publikacija je nastala iz istraživanja koje su sproveli Udruženje “Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH” i Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu u okviru projekta “REKOM mreža pomirenja”, uz finansijsku podršku Evropske unije (EU), Nacionalne zadužbine za demokratiju, Rockefeller Brothers Funda i Civil Rights Defendersa.
